Komentar na javno savjetovanje – Izmjene i dopune Pravilnika o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače

Datum objave: 05. 12. 2017.

Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače uključuje i osobe oboljele od šećerne bolesti.

Za mišljenje na prijedlog Izmjena i dopuna pitali smo Pravnu kliniku i u nastavku ga u cijelosti možete pročitati. A kako smo iz iskustva naučili da mnogi Zakoni i Pravilnici na papiru, odnosno u teoriji zvuče dobro te da je problem primjena istih u praksi očitovali smo se komentarom kojim ukazujemo na nedefinirane pojmove koje bi se moglo individualno tumačiti.

Mišljenje Pravne klinike:

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O ZDRAVSTVENIM
PREGLEDIMA VOZAČA I KANDIDATA ZA VOZAČE
Zbog preinaka koje Direktiva Europske Komisije 2016/116/EU, od 07. srpnja 2016.
godine unosi u Prilog III. Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o vozačkim
dozvolama, od 20. prosinca 2006. godine, a s kojima se države članice moraju uskladiti do 1.
siječnja 2018. godine, mijenjat će se Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata
za vozače (NN 137/2015, dalje: Pravilnik).
Spomenute se promjene Pravilnika odnose na nove standarde zdravstvenih uvjeta za
sigurno upravljanje vozilom s obzirom na kandidate za vozače i vozače oboljele od
kardiovaskularnih bolesti te šećerne bolesti.
Gledajući na ove novine s pravne strane, s naglaskom na promjene vezane uz šećernu
bolest, postavlja se pitanje jasnoće novih odredbi, odnosno uvjeta postavljenih u njima.
Također, valja obratiti pažnju na to dolazi li eventualno do diskriminacije osoba oboljelih od
šećerne bolesti u odnosu na osobe oboljele od nekih drugih bolesti što se tiče zdravstvenih
pregleda i općenito ocjenjivanja sposobnosti za vožnju.

Izmjene i dopune Pravilnika koje se tiču šećerne bolesti
Sadašnjim Pravilnikom uređeno je da se vozači i kandidati za vozače prve skupine
ocjenjuju nesposobnima ili privremeno nesposobnima kada i uz terapiju imaju opetovano
tešku hipoglikemiju i/ili nisu svjesni hipoglikemije, sve dok im se stanje ne regulira. O
mogućnosti upravljanja vozilom odlučuje nadležni specijalist (članak 13. točka i Pravilnika).
Međutim, izmjenama i dopunama Pravilnika koje se tiču šećerne bolesti predviđeno je nešto
detaljnije uređenje tog pitanja.
Prema novim odredbama, vozač i kandidat za vozača ocijenit će se nesposobnim ili
privremeno nesposobnim kad boluje od neregulirane šećerne bolesti s opetovanom teškom
hipoglikemijom, osim u slučajevima kad je poboljšanje stanja potkrijepljeno stručnim
medicinskim mišljenjem i ako je pacijent pod redovitim zdravstvenim nadzorom. U
slučajevima s ponavljajućom teškom hipoglikemijom u budnom stanju dozvola se ne izdaje ili
ne produljuje prije isteka tri mjeseca od posljednje hipoglikemijske epizode.
Također, uređeno je da kandidat za vozača ili vozač s dijabetesom koji uzima terapiju
lijekovima koja može prouzročiti hipoglikemiju mora dokazati da razumije rizik
hipoglikemije i da može primjereno kontrolirati svoje stanje.
Isto tako, uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima neće se izdati
kandidatu za vozača ili vozaču koji ne pokazuju primjerenu osviještenost o hipoglikemiji. To
se uvjerenje iznimno može izdati uz uvjet da je to propisno opravdano stručnim medicinskim
mišljenjem i podložno redovitom zdravstvenom nadzoru, čime se osigurava da je osoba i dalje
sposobna za sigurnu vožnju unatoč učincima zdravstvenog stanja.
Specijalisti interne medicine, subspecijalisti dijabetolozi, obvezni su na traženje
specijalista medicine rada/sporta i/ili izabranog doktora utvrditi je li zdravstveno stanje
vozača ili kandidata za vozača ili terapija koju uzima zbog liječenja šećerne bolesti, zapreka
za sigurno upravljanje vozilom (čl. 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o
zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače).
Načelno, nove su odredbe detaljnije od prethodnog uređenja i njima se preciznije nego
do sada određuje u kojim će situacijama izdavanje uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za
upravljanje vozilima biti uskraćeno osobi oboljeloj od dijabetesa. Naglasak je stavljen na
redovite kontrole i na osviještenost dijabetičara o rizicima koje njegova bolest može
predstavljati u prometu. Što ta osviještenost konkretno znači bolje može procijeniti
medicinska struka, ali u svakom slučaju je korisno da se potiče redovita kontrola i uzimanje
primjerene terapije. Tako se, primjerice, od vozača dijabetičara može očekivati da iskontrolira
šećer prije nego što se kao vozač uključuje u promet, kao i da sačeka s vožnjom ako se šećer
ne kreće u normalnim granicama.
Uspoređujući šećernu bolest s drugim bolestima koje sprečavaju dobivanje vozačke
dozvole, dijabetičari nisu diskriminirani novim odredbama, a s obzirom na to da trenutni
Pravilnik i za ostale bolesti zbog kojih se vozači i kandidati za vozače ocjenjuju
nesposobnima ili privremeno nesposobnima predviđa određena postupanja, poput redovitih
kontrola, procjene liječnika specijalista o stanju bolesnika, kao i procjenu kako terapija koja
se uzima utječe na bolesnika i njegovu sposobnost za vožnju. Tako trenutni Pravilnik
predviđa mehanizme kontrole slične onima koji su novim odredbama predviđeni za dijabetes i
u situacijama u kojima se radi o, primjerice, epilepsiji, opstrukcijskom apnejičkom sindromu,
bubrežnim bolestima itd.
Treba uzeti u obzir činjenicu da nije svaki dijabetičar jednako svjestan svoje bolesti i
važnosti toga da istu drži pod kontrolom, a pogotovo ako sudjeluje u prometu. Vozačka
dozvola se, naravno, ne uskraćuje onim kandidatima za vozače i vozačima oboljelima od
dijabetesa koji svoju bolest kontroliraju i uzimaju za nju primjerenu terapiju. Drugim
riječima, odredbe su razrađene tako da spriječe one koji ne kontroliraju svoj dijabetes da
ugrožavaju sigurnost u prometu, iz čega zaključujemo da su odredbe primjerene i nužne za
ostvarenje tog cilja i pri tome nikako nisu diskriminatorne, već su, barem s pravne strane
gledano, dovoljno precizne, korisne i u službi kako samog dijabetičara, tako i zaštite
sigurnosti u prometu.

Komentar 3L u okviru e-savjetovanja:

Članak 6., i)

Ističemo mnogo nedefiniranih pojmova koji se u praksi mogu individualno tumačiti (i zlouporabiti), odnosno predlažemo definiranje istih od strane specijalista dijabetologa odnosno usklađivanje s odredbama drugih europskih zemalja (npr. učestalost pregleda). Također ukazujemo na, u pravilu, velike razlike u kontroli bolesti osoba oboljelih od dijabetesa tipa 1 i tipa 2.

neregulirana šećerna bolest – neregulirana?

opetovanom teškom hipoglikemijom – opetovana?

stručnim medicinskim mišljenjem – stručno?

redovitim zdravstvenim nadzorom – redovito?

dokazati da razumije rizik hipoglikemije – kako? kome? kada?