Edukacija o životu s dijabetesom tipa 1, dr. Igor Bjelinski, 12-6-2015

Datum objave: 10. 7. 2015.

Zahvaljujemo se doktoru Igoru Bjelinskom na drugom gostovanju u petak 12.6.2015. u vremenu od 18 do 20 sati u učionici 38 OŠ Tituša Brezovačkog. Dr. Bjelinski specijalist je koji se prvenstveno bavi liječenjem bolesnika s dijabetesom tipa 1 i zaposlen je u klinici Vuk Vrhovac. Nije pedijatar, a njegovi pacijenti stariji su od 16 godina. Okupili su se ponovno roditelji s djecom u fazi predijabetesa i roditelji s djecom oboljelom od dijabetesa tipa 1, od beba do gotovo tinejđera. Dok smo mi roditelji doktora obasipali pitanjima i podpitanjima, djeca su crtala, bojala i igrala se u dvorištu škole. Tema edukacije bila je: Lantus 1 ili 2 doze. Ovdje ćemo pokušati navesti neke od spomenutih tema (koje ne pripadaju kategoriji prestručnih i za koje bi bila potrebna stručna podrška) no uz važnu napomenu da pišemo laički i navodi u ovom članku nisu autorizirani. Ipak, pokušat ćemo ih ispravno prenjeti.

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

Tema: pen ili pumpa, pumpa ili pen, pumpa i pen Niti pen niti pumpa nisu idealni, odnosno imaju svojih prednosti i mana. Glavna prednost pena je „nevidljivost“ za okolinu i nevezanost za tijelo, a glavna prednost pumpe je terapija samo kratkodjelujućim inzulinom (u pumpi se ne koriste bazalni dugodjelujući inzulini), preciznost te stoga neusporedivo manje hipoglikemija. No osnovno pitanje pri donošenju odluke, odnosno izboru vrste terapije treba biti je li regulacija glikemije zadovoljavajuća na dosadašnjoj terapiji, postoje li visoke oscilacije razine glukoze i veliki broj hipoglikemija. Tako bi u slučaju namjere prelaska s pena na pumpu trebalo prvo  provjeriti kako tijelo reagira na kratkodjelujući i bazalni dugodjelujući inzulin (je li razina glukoze dobro regulirana prije i nakon obroka te tijekom noći). Ako se utvrdi da neki od inzulina nije odgovarajući za tu osobu, treba ga zamijeniti drugim. Liječenje pumpom se započinje ako se pomoću pena ne može postići dobra regulacija glikemije. Već smo naučili da svakom čovjeku najbolje odgovara jedna vrsta kratkodjelujućeg i jedna vrsta dugodjelujućeg inzulina i  dokle god je regulacija glikemije dobra, ne treba je mijenjati. Za one koji žele znati više, za „pumpaše“: Zašto treba mijenjati inzulinski set u pumpi svaka tri dana? Ne samo zbog mogućnosti pojave infekcija na mjestu gdje stoji igla  već prvenstveno zato  što inzulin reagira s plastikom od koje je napravljen inzulinski set. Inzulin se lijepi na plastične stijenke rezervoara, cjevčice, iglice.. S produženjem vremena korištenja inzulinskog seta dotok injektiranog inzulina opada, a set se može začepiti.

  • U upotrebi do 2 dana ne dolazi do začepljenja seta,
  • treći  dan do 10 % setova se začepi,
  • četvrti dan taj postotak je do 50 %,
  • a peti  dan 70 – 80 %.

Stoga se bolesnicima koji se liječe inzulinskom pumpom savjetuje da set mijenjaju svaki treći dan. Skidanje pumpe? Praksa do „2 sata bez pumpe“ nije dobra. Prilikom skidanja pumpe istog trenutka prestaje dotok inzulina u tijelo, a za petnaestak minuta od trenutka skidanja pumpe inzulina više nema u krvi. U razdoblju do pola sata razina glukoze u krvi neće puno narasti, no 2 sata odvojenosti od pumpe je predugo razdoblje u kojem dolazi do hiperglikemije. More i kombinacija terapija pumpe i pena? Terapija pumpom najviše izazova donosi ljeti, odnosno na moru, zbog želje za slobodom kretanja, smanjenja kontrole nad djetetom, zbog kupanja i dr. Roditelji su naveli da u svijetu postoji praksa kombiniranja terapije pumpom i penom i naziva se Untethered regimen (termin je postavio dr. Steve Edelman, endokrinolog koji boluje od dijabetesa tipa 1 i koristi pumpu, a to je tehnika kojom se kombinira korištenje pumpe u kojoj se nalazi kratkodjelijući inzulin  s dugodjelujućim inzulinima kao što su Lantus ili Levemir koji se daju penom, izvor: wikipedia). Dr. Bjelinski smatra da je takva terapija   „korak unazad“ u standardu kontrole razina glukoze u krvi, jer se ponovo u terapiju  uvodi dugodjelujući inzulin koji je najčešće uzrok visokih oscilacija glukoze. Dva, tri tjedna smatra se prekratkim razdobljem za uvođenje nove terapije, jer svaka promjena terapije u početku poremeti regulaciju glukoze. Na geografskim područjima gdje je sezona kupanja mnogo dulja nego u Hrvatskoj  postoji mogućnost da  u ljetnoj sezoni bolesnici mogu ponovo  prijeći na terapiju penovima.

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

Tema: hipoglikemija i hiperglikemija, osjećaj i obrana organizma Kako djeca osjećaju hipoglikemiju i hiperglikemiju? Hiperglikemija se načelno „ne osjeti“. Tijelo reagira na promjenu razine glukoze no kako se zdravom čovjeku ni pod kakvim glukoznim opterećenjem razina glukoze ne može povisiti iznad 8 mmol/l, nikada nije utvrđeno kako bi tijelo reagiralo (signaliziralo) povišenu razinu glukoze. Kod osoba oboljelih od dijabetesa tijelo je „prilagođeno“ na više vrijednosti glukoze od normalnih pa načelno ne osjećaju povišene vrijednosti. Iznimka je dugotrajna hiperglikemija i izrazito visoke vrijednosti glukoze  (preko 20 npr.) kada se može početi mutiti vid, sporije teku misli, osjeća se umor, pospanost i sl.  U slučaju hiperglikemije bolesnici ćesto ne mogu riječima opisati kako se osjećaju,  no ponekad to opisuju kao „neobičnu uznemirenost“ koja nema jasnih vanjskih uzroka. Hipoglikemija se osjeća jer tijelo gubi energiju. Što je pad razine glukoze brži i veći, reakcija organizma je jača i izraženija. Zašto i kada se događa hipoglikemijska koma? Evolucijski gledano ljudi su većinu vremena bili gladni. Obilje, neumjerenost u jelu i debljina nova je civilizacijska situacija. U organizmu se zato razvio samo jedan mehanizam snižavanja razine glukoze u krvi (inzulin), a više mehanizama za njezino podizanje. Organizam se od hipoglikemije  uvijek „brani“ aktivacijom tri, četiri hormona i vrlo se rijetko događa poremećaj u tom reagiranju. Za hipoglikemijsku komu koja se stoga događa vrlo rijetko mora se poklopiti više faktora, odnosno da tijelo ili zbog uzimanja premalo hrane ili zbog intenzivnih sportskih aktivnosti i sl. ostane bez rezervi glukoze (glikogen) te jetra ne može dovoljno brzo proizvesti glukozu. Jetra glukozu proizvodi najprije iz glikogena, također može iz masti i bjelančevina no to je sporiji proces i nedovoljno brz za hitne intervencije organizma. Ovdje treba naglasiti da alkohol blokira proizvodnju glukoze iz jetre te  stoga nikako nije preporučljivo da dijabetičari konzumiraju alkohol u većoj količini. U trenutku kada tijelo reagira na hipoglikemiju, što se razlikuje od osobe do osobe i ovisi o regulaciji, odnosno o prosječnim razinama šećera u krvi, pokreće se proces „obrane“ koji je nemoguće zaustaviti. Razine šećera tada su u nekontroliranom porastu i mogu se regulirati korekcijama inzulinom uz dodatan oprez i učestale samokontrole. Obrana od hipoglikemije traje sve dok tijelo otpušta hormone koji pokreću mehanizme podizanja razine glukoze u krvi. To su „hormoni stresa i buđenja“. Zato se porast razine glukoze u krvi događa i prilikom stresa, straha, uzbuđenja, nervoze, bolesti… U slučaju infekcija, zbog otrova (toksina) koje ispuštaju bakterije djelovanje inzulina je oslabljeno. Poznat je i fenomen zore (visoka razina glukoze ujutro uzrokovana povišenom razinom hormona stresa odnosno buđenja).

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

Tema: omjer dnevne doze inzulina i kilaža Možemo li nešto zaključiti na osnovu omjera tjelesne težine i ukupne dnevne doze inzulina?        Kod odraslih osoba klinička praksa pokazuje da i u slučajevima kada je c-peptid laboratorijski nemjerljiv*, što se uzima kao znak da tijelo više ne proizvodi inzulin, ukupna dnevna doza inzulina najčešće iznosi 0,4 do 0,7 jedinica inzulina po kilogramu (npr. osoba koja teži 70 kg može dnevno trebati  30 – 50 jedinica inzulina). Potreba za znatno većom količinom inzulina na primjeru odrasle populacije može upućivati na smanjenu osjetljivost na inzulin, sjedilački način života, nereguliranu prehrani i sl. *nalaz c-peptida ukazuje na trenutnu proizvodnju inzulina u gušterači, uz terapiju inzulinom proizvodnja je manja od „stvarne“ jer inzulin „štedi“ gušteraču, laboratorijska metoda mjerenja razine c-peptida ima donju granicu ispod koje su razine nemjerljive

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

edukacija DM tip 1 dr. Igor Bjelinski 12-6-2015

Za kraj, zahvaljujemo se na drugom gostovanju i vrlo korisnim informacijama koje nama roditeljima olakšavaju razumijevanje, kontrolu i općenito svakodnevni život s dijabetesom. Zahvala i svima koji su prisustvovali edukaciji. S druženjem nastavljamo u rujnu, a do tada svima želimo mnogo zdravlja i odmora.